Majčinstvo mijenja sve, ritam, tijelo, misli, prioritete. Svaka žena kroz to iskustvo prolazi na svoj način. Za našu suradnicu Maju Hadžić to putovanje nije bilo samo fizička promjena, već duboka emotivna transformacija. U iskrenom razgovoru otkriva nam kako je izgledao njezin ulazak u svijet majčinstva, kako se nosila s izazovima prvih tjedana, ali i što je na tom putu naučila o sebi.
1. Je li biti mama i majčinstvo ispalo baš onakvo kakvim si ga zamišljala za vrijeme trudnoće ili te iznenadilo u nečemu?
Iskreno, iznenadilo me u više stvari nego što sam mogla zamisliti. Tijekom trudnoće sam slušala tuđa iskustva ali sam znala da je svako iskustvo, svaka žena, da je sve drugačije I nisam si stvarala pritisak. Tek kad si ti ta koja to proživljava, shvatiš koliko je sve drugačije u stvarnosti. Nema teorije koja te zaista može pripremiti na osjećaje, promjene, odgovornost, ali i onu ljubav koju osjećaš.
Moja je situacija bila dodatno emotivno zahtjevna jer nisam imala uz sebe svoju stranu obitelji. To mi je jako teško palo jer sam zamišljala da ćemo to razdoblje dijeliti, da će biti tu fizički, a ne samo preko poruka ili poziva. Iako sam imala ogromnu podršku muža i mama je dolazila kad je mogla, to emocionalno "prazno mjesto" je bilo nešto što me dan danas zna zaboljeti.
2. Kako si se snašla u prvim tjednima – što ti je bilo najteže, a što najljepše?
Prvi tjedni su bili kao da si bačen u vrtlog emocija, hormona i potpunog nedostatka sna. Čak osjećaj da sam nekad totalno "odsutna", kao da nisam prisutna ni u svom tijelu ni u glavi. Dosta prirodno je i meni i mužu sve došlo, ali preko noći ti se život promijeni. Srećom, moj muž je bio na sve načine tu za mene, imao maksimalnog razumijevanja, ali teško je objasniti taj mentalni teret koji ti majčinstvo donese.
A najljepše? Gledati mog muža kako u sekundi postaje tata. Taj njegov odnos sa sinom, od prvog dana, od rezanja pupčane vrpce do presvlačenja i kupanja kao da je radio to već sto puta. To me diralo na način koji nisam mogla ni zamisliti. I buđenja – naša jutra, kad se budim i njih dvojicu gledam zajedno.
3. Svi oko novih mama imaju neki “savjet”. Jesu li ti ti savjeti više pomagali ili ponekad i odmagali?
Haha, moram priznati: ja sam oduvijek bila svojeglava. Volim poslušati, stvarno, ali na kraju dana ipak radim onako kako ja – ili mi kao par – smatramo da je najbolje. Bilo je korisnih savjeta, posebno onih vezanih uz dojenje ili prve kupke bebe, i za to sam zahvalna. Ali nisam imala previše onih "nepozvanih" savjeta, možda zato što me ljudi oko mene dobro poznaju i znaju da ne volim kad mi se nameće mišljenje. U svakom slučaju, biram ono što rezonira sa mnom i što odgovara našoj obitelji – sve drugo pustim da prođe.
4. Postoji li neki savjet ili rečenica koja ti je baš ostala urezana i vodila te kroz prve mjesece?
Da, postoji. Moj muž i ja imamo svoju malu mantru koju si često ponavljamo kad je teško: "Uspjet ćemo zajedno." To je rečenica koja nas drži i u najnapornijim trenucima, posebno kad osjetimo težinu toga što smo daleko od doma, od svoje baze, svojih ljudi. I on i ja nosimo neki vrstu tereta i “žrtve” za neko naše bolje sutra, funkcioniramo kao tim. U prvim mjesecima mi je ta rečenica često znala odzvanjati u glavi dok sam, recimo, bila sama sa sinom dok muž radi – znala sam da me ta situacija, koliko god teška bila, uči, oblikuje i jača. I mene a i muža, jer nije ni njemu nimalo lako. Danas mogu reći da sam zahvalna čak i na tim danima. Zvuči možda čudno, ali u tim situacijama i u toj “samoći” sam pronašla neku novu sebe i jako mi se sviđa ta Maja.
5. Kako izgleda tvoj tipičan dan s bebom? Imaš li uopće “tipičan dan”?
Iskreno? Još uvijek nemamo klasičan "tipičan" dan. Svaki dan je neka nova avantura. Beba raste, mijenja se, njegove potrebe i ritam se mijenjaju – i onda ti samo ideš u skladu s tim. Ono što se nekako uvijek ponavlja su moja jutarnja kava i naše šetnje – to su ti naši mali rituali. Ostalo sve ovisi o raznim faktorima. Učim pustiti kontrolu i ne očekivati savršen raspored (što je za mene izuzetno teško).
6. Što te majčinstvo naučilo o sebi – jesi li otkrila neku novu snagu, strpljenje ili stranu svoje osobnosti?
Majčinstvo me potpuno promijenilo – ogolilo do temelja, i onda opet izgradilo. Shvatila sam da mogu biti istovremeno najjača i najslabija, i da je to u redu. Nikad nisam bila umornija, ali nikad nisam imala više energije za stvari koje su mi važne. Učim cijeniti male pobjede, biti nježnija prema sebi, ali i svjesna sebe. Taj balans između ranjivosti i snage, to je ono što me najviše iznenadilo.
7. Imaš li neki “trik” ili rutinu koja ti je olakšala svakodnevicu?
Šetnje su bile moj spas. Oduvijek sam voljela boraviti vani, a kad je beba došla, to je postala i naša zajednička rutina. Uz to, počela sam uvoditi male rituale brige o sebi, ništa veliko, ali dovoljno da se osjećam više "ja". Malo se našminkati, srediti kosu ili samo odjenuti nešto što nije pidžama – to mi pomaže da ostanem povezana sa sobom, ne samo kao mama, nego i kao žena.
8. Koji bi bio tvoj najvažniji savjet budućim mamama koje tek čekaju svoje prvo dijete?
Rekla bih im jedno – u redu je reći da ti nije lako. To što priznaš da ti je teško, da si iscrpljena ili zbunjena, ne umanjuje tvoju ljubav prema djetetu. Ne moraš sve znati odmah, ne moraš biti "supermama" iz prve. Pusti očekivanja, slušaj sebe i svoje dijete – i daj si vremena. I najvažnije, traži podršku kad ti treba. Nisi sama, i ne moraš sve nositi sama.
9. I za kraj – kako si se nosila s promjenama koje je nosila i trudnoća i postpartum na koži i kosi? Jesi li prošla kroz neke velike promjene? Koji proizvodi su ti tu bili od najveće pomoći?
U trudnoći sam se stvarno opustila. Dobila sam preko 20 kilograma, ali se uopće nisam opterećivala. Osjećala sam se lijepo, bila sam aktivna i zadovoljna, uživala sam u tom razdoblju maksimalno. Često me pitaju kako sam se "vratila" jer sada imam svega dvije kile više nego prije trudnoće, ali mislim da je ključ bio upravo u tome što nisam stavljala pritisak na sebe. Fokus mi nije bio na gubitku kila, nego na zdravlju i balansu.
Tijelo žene je za mene čudo, i stvarno zaslužuje više poštovanja, a manje kritike. Naravno, bilo je promjena – koža je imala svoje faze, kosa, lice... Ali naučila sam to prihvatiti. Od proizvoda, najviše su mi pomogli prirodni i nježni. Zaljubila sam se u Smilje. Jedino što je pomoglo mom suhom licu i čelu pogotovo (jer sam par puta lupila glavom o krevet tijekom poroda, haha) je upravo ta kolekcija. Nekoliko puta sam i sa svojim pratiteljima podijelila iskustvo upravo s tom kolekcijom.
