U rano proljeće 2020. godine kada je cijeli svijet stao, mi u Olivalu razmišljali smo što i kako poduzeti. Od prvih dana vodimo se idejom bogatstva prirodnih sastojaka te ističemo važnost očuvanja biljnog svijeta pa je sasvim logično bilo pokrenuti kampanju i upozoriti na važnost očuvanja biološkog svijeta. Zajedno s dm drogerie markt Hrvatska u udruzi RokOtok pronašli smo idealnog partnera kako bismo zajedničkim projektom upozorili da je biološka raznolikost ono čemu možemo zahvaliti naše postojanje i kako je od presudne važnosti sačuvati ju. O ovoj vrlo važnoj temi baš u proljeće te 2020. godine govorio je i veliki broj znanstvenika. Složili su se da je utjecaj čovjeka na prirodu i gubitak biološke raznolikosti faktor koji olakšava razvoj novim pojavama koji posljedično mogu dovesti i do pandemije kakvu smo doživjeli. Kampanja je naišla na iznimnu podršku naših vjernih korisnica, korisnika i medija te smo udruzi RokOtok za njihov daljnji radi donirali 20.000 kuna.
Plivanjem od otoka Košljuna do Punta na Krku, ovog je srpnja završen plivački dio projekta RokOtok kojeg je istoimena Udruga provodila zadnje četiri godine. Tijekom mjeseca srpnja, profesor geografije Domagoj Jakopović Ribafish je plivanjem spojio sve naseljene otoke hrvatskog dijela Jadrana i na većini njih održao predavanja o problemima otoka i otočana, zaštiti prirode i ekologiji te potaknuo djecu na neke zabavne društvene igre uz obavezno čišćenje plaža. Ponosni smo što smo bili i mali dio ove velike priče, a Domagoj je za nas podijelio svoja razmišljanja o protekle četiri godine.
Idite na plivanje! Osjećajte se bolje
Plivanjem se bavim amaterski od svoje dvadeset i treće, kad mi je doktor rekao da imam loše zglobove i da mi ni odbojka ni rukomet, koje sam u tom trenutku trenirao – u tome neće pomoći. Osim gljivica, rodila se i ljubav prema tekućini, i uskoro sam bio prvak Hrvatske u daljinskom plivanju 2002. i 2003. u kategoriji 29-39. Godina…
Kako svaka ljubav puca, tako je pukla i naša uz ozljedu tetive bicepsa, a i došli su neki jači plivači, što je s gomilanjem obaveza rezultiralo odustajanjem na par godina i prelaskom na teretanu. Kako totalno nisam tip od vlažnih podruma i dijeljenja prostora s ljudima na steroidima koji stenju dok bacaju utege na pod, uskoro sam našao kvalitetnog barbu koji namješta tetive i mišiće i vratio se na bazene. I tu sam svoj. Jednostavno, volim plivati. Trčati ne volim jer se zapušem i bole me cice, bicikl ne znam voziti (nemam hidrauliku u mozgu, duga priča), i za ne otići puno preko sto kila, ostalo je samo plivanje. E sad, plivati se nekad moglo na Jarunu, ali se više ne može od lopoča i zagađenja, na moru koje je daleko i na bazenima kojih ima i nema.
Zagreb s okolicom ima pet-šest bazena, dakle točno dvadeset puta manje od Budimpešte što je žalosna sramota, a od toga uvijek ne rade barem dva, pa je gužva kao u redu za grah na Puntijarki u nedjelju u 11. Svejedno, nakon rijetko kvalitetne higijenske situacije, najčešće propuha i nedostatku mjesta za odložiti stvari, navučete tu kapicu i naočale i skočite u hladnjikavu vodu svjesni da možete ili zakidati, ili se ozbiljno potruditi da se vaše tijelo, a s njim i psiha – osjećaju puno bolje. Najtoplije vam preporučujem da idete na plivanje, makar da se malo razdrmate, a ako želite usavršiti tehniku, javite se Zdravku na dril u PK Posejdon pa će vam sve biti još triput bolje. Nabavite si sat koji mjeri zaveslaje i dignite si formu na kvalitetniju razinu – kad sam u formi i kad imam vremena odraditi dobar trening, izgubim i do dvije kile, pa si vi mislite!
Plivanje za bolje i lakše sutra - svima
Upravo je to “dva puta tjedno po sat vremena” treniranje bilo ključno da mi nakon proklete tragedije u kojoj sam ostao bez sina život ponovno počne dobivati konture i smisao. Dok sam plivao mi je na pamet pala ideja da bih mogao pričati s djecom i savjetovati im kako bolje i kvalitetnije provoditi slobodno vrijeme s drugim klincima i svojim roditeljima. Spojio sam to s plivanjem od otoka do otoka, uz stotine divnih ljudi skupio darove, novac za pratnju broda i krenuo plivati što nitko nikada nije isplivao. Klinci su to nanjušili, isprva njih tridesetak po otoku, a kasnije i više, stotinjak, pa čak i u par navrata ogromnih tristotinjak klinaca je slušalo, čistilo i išlo u avanture s potpunim neznancem kojem su na taj način puno pomogli da se ne ugasi. I napravili ga puno boljim čovjekom.
Uglavnom, dizanje je bilo oko 4-5 ujutro, onda kavica i zivkanje kapetanija, policija, uprava, plivanje do najbliže točke i onda dolazak na doček. Njih 100, ja sam i sad ti budi frajer i učini zabavnim tih pola sata prisutnim ljudima od 0-90 godina. I bilo je tu svega, od razočaranja što neopren nije koža, da nemam bradu kao Djed Mraz, preko totalnog ignoriranja do djece koja bi saslušala, očistila, poigrala se i onda me zagrlila i rekla – “bilo je divno, obećaj da ćeš nam opet doć”. Na što se ja potpuno raspadnem i obećam da ću doći. Pa sad smišljam kako i kad ću im opet doć jer sam peti dan godišnjeg pao sa psom niz stepenice trajekta i potrgao tetivu bicepsa pa niti plivam, niti pišem, niti putujem. Ali poučen anegdotama, dječjom ljubavlju i željom da nam zemlja bude čišća i ljepša a ljudi sretniji, pišem knjigu o 50 otoka i jedva čekam nove susrete.
Nema planeta B
Naime, djeci kad kažete da je lijepo i zdravo plivati i pokažete im kako se pliva – ona plivaju i slušaju. Kad im kažete koliko je opasno bacati plastiku i smeće u more i nagovorite ih da čiste plažu zajedno s vama, ona će i počistiti i paziti da i sutra bude čista. Ako ih odvedete u avanturu Geocachinga da traže sakriveno blago po cijelom svijetu, ona će se pelcati i javljati vam se mjesecima i godinama kasnije da idu po prirodi i vesele se što ima života i van ekrana s kojima smo previše okruženi. Pa umjesto da čitate dalje, izađite, prošećite, počistite ili zaplivajte i puno volite prirodu i svijet oko nas jer rezervni planet nemamo, a samo o nama ovisi koliko ćemo dugo imati pitke vode i hrane, a ne pomfrit od plastike… Vidimo se na bazenu ili u šumi!
Uvod: Olival
Autor teksta: Domagoj Jakopović - Ribafish
Autor fotografija: Ivan Čujić
